Srednja škola Hrvatski kralj Zvonimir

Vijesti

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 2017.

“Navik on živi ki zgine pošteno.”

Fran Krsto Frankopan

RIJEČ PRVA
Rat je doista nešto najstrašnije i najpogubnije za čovječanstvo. Još do jučer mnoge geste,
pojedine riječi i znakovlja kojima smo se oholo koristili, sada, u vrtlogu smrti, postali su
jasniji.
Vukovar je zasigurno najiskreniji grad na svijetu jer se svaka riječ može gotovo isti tren
ogledati u srcu.
Više vam se u Vukovaru ne može dogoditi da vam netko poželi dobar dan, a da to i ne osjeća.
Kada vas pitaju za zdravlje, ne misle na prehladu, reumu ili što slično. Oni zapravo misle o
vašem životu i ranama koje ste mogli dobiti čak i kada disciplinirano sjedite u podrumu.
Mogli ste ih dobiti pomažući nekome na ulici. Geler, šrapnel, kuglica brži su od vaših misli i
prekinut će grubo čak i najljepši djetinji san, kao onom šestomjesečnom djetetu u majčinom
zagrljaju. Uništit će i ono malo trenutaka koje svi ratom zahvaćeni otmu da bi makar u mašti
bili s dragim ljudima.
Vjerujte, rat je najveća čovjekova niskost koju je u svojoj raskalašenosti smislio, valjda zato
da bi poslije svega u sažaljenju mogao iznova prljati.
Čini mi se, jedan sam od malobrojnih sretnika koji je svoju misao uspio zabilježiti u traganju
za izgubljenim, ili još ne stečenim, svejedno. I uvijek, pišući, negdje u dnu svojih misli, a
ponekad i pred živom slikom krvi, smrti i razaranja, nisam zaboravljao borce, hrvatske
branitelje koji nisu imali sreće, koji nisu dočekali svoje misli, a kamoli svoje obitelji i svoje
ljubavi.
Umjesto njih primite i moju prvu riječ, riječ istine i ljubavi.

Siniša Glavašević