preskoči na sadržaj
Vijesti

Deset veeeelikih jezičnih pogrešaka! Ili 'pogrješaka'? Ili 'pogreški'?

 spiking_kroejsa_2

 

Osvrnut ćemo se na veeelike jezične pogreške (iako bi jezični savjetodavci preporučili – 'pogrješke', s takozvanim 'pokrivenim R'... i pogreška je prihvatljiv oblik).... Dakle, na sve ono što zna itekako zasmetati....

Slijedi deset pec po jeziku!
 


  • Započinjete li pismo s 'Cijenjeni' ili 'Poštovani' (s prezimenom ili bez), nakon toga stavimo zarez, pa novi red – i onda nastavimo malim slovom! Jer se radi o vokativu i istoj rečenici, pa nema smisla staviti veliko početno slovo nakon Cijenjeni.

 

  • Pismo ćemo završiti ili frazom 'S poštovanjem,', ali nikako 'Sa štovanjem,' – jer štuju se bogovi, a poštuju ljudi. Dakle, nikako 'Sa štovanjem,'.

 

  • Možemo i pozdraviti osobu kojoj je upućeno pismo i sa 'Lijep pozdrav', a ne s lijepi! Treba nam neodređeni pridjev. Kada kažemo lijepi, mislimo na točno određeni pozdrav – ne onaj ružni, već onaj lijepi. A ako želimo odrediti kakav je taj naš pozdrav – onda kažemo da je lijep!

 

  • Dobro je ako – sumNJate! Najgore je kad netko sumLJa! Sa LJ!! Katastrofa! Dakle, sumnjamo! Nema LJ! Kao niti u dimnjaku! Neeeema dimLJAk... to vam ne postoji! Samo – DimNJak!

 

  • Ljudi se pitaju kaže li se vjerojatno ili vjerovatno. Pa onda misle kako je vjerovatno – od glagola vjerovati. S druge pak strane, vjerojatno bi došlo od vjerojati... a to ne znači ništa. Ipak, nije tako! Ispravno je – vjerojatno! Ta riječ ne dolazi od vjerovati, već od 'uzeti na vjeru' – iz staroslavenskog vjera – véra i uzeti - jami, *jęti. Znači, vjeroJatno!
  • Recimo i pokoju o pravilnoj deklinaciji ili sklanjanju imenica. Vrlo često griješimo i kažemo bio sam u DugA Resi, idem u DugA Resu... Griješimo jer dekliniramo samo Resa, a Duga nam ostaje uvijek ista! To bi bilo kao da kažemo – 'Bio sam u BabinA Gredi, ili bio sam u NovI Zagrebu, HrvatskA Dubici... Točno je – u BabiNOJ Gredi, u NovOM Zagrebu, u HrvatskOJ Dubici... Pa prema tomu i u – DugOJ Resi.
  • Sad malo o višku riječi - takozvanim pleonazmima ili zalihosnicama. Evo dvije koje me uistinu smetaju, a obje se izgovaraju misleći kako nam je izražavanje finije kad ih uporabimo! Prva je – često puta! Inače, prilog vremena (ili još bolje – vremenski prilog) često znači – mnogo puta! Dakle, često puta bi onda značilo- mnogo puta puta! Dakle, samo često! A ne – često puta!

 

  • Nikako ne koristiti: 'No, međutim...' ili jedno, ili drugo! To je kao da kažemo a ali nego no ili i te! 'No međutim' – nema smisla! Oba su suprotna veznika, a veznik nam treba samo jedan – nikada dva zaredom.
  • Kompjutor ili kompjuter? Ako već nije računalo, onda je – kompjuter. Što zbog toga što je nastavak, sufiks ili dočetak karakterističan za aparaturu -er. Kao npr. printer, mikser, masažer... A i zbog toga što dotična imenica dolazi od engleskog 'compute' = računati. A oblik se uzima prema jeziku iz kojeg se preuzima riječ.

 

  • Evo malo i pravopisnih opaski... Problematika je IJE/JE... OsmIJEh je s IJE, dakle osmijeh... Uvijek! I tu je IJE! UvIJEk!Ali zato nemojte griješiti sa SLJEDEĆI! Naime, kada želimo reći da je nešto odmah na redu, da slijedi – onda je LJ, sljedeći! Mogli bismo čak reći da je gotovo uvijek SLJedeći... Pod uvjetom (bez IJE, uvJEt) da se ne radi o glagolskom pridjevu radnom, kada želimo reći da smo slijedivši nekog, npr. telefonirali. Konkretnije, u rečenici: Slijedeći lopova, policajac je telefonirao svojem kolegi. U tom slučaju je – slijedeći, a kada govorimo o pridjevu, u smislu sljedeći je na redu... tada je LJ!


Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Mirjana Komadina-Mergl   datum: 26. 1. 2013.

LOGO ŠKOLE

                


ERASMUS+ PROJEKTI


VIDEO SPOT ŠKOLE


ŠKOLA AMBASADOR

   


TERRA INCOGNITA

     


ĐIR PO KRKU

     


Kalendar
« Listopad 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
Prikazani događaji





preskoči na navigaciju