Nagrada Foruma za slobodu odgoja "Oboji svijet bojama tolerancije"
„Odlučili smo prikazati svoje protivljenje gradnji zidova, postavljanju bodljikavih žica, sebičnosti i netrpeljivosti. Umjesto zida, odlučili smo graditi kuće i novi život. Naše se viđenje rješenja problema zasniva na prihvaćanju odgovornosti, solidarnosti i poštivanju ljudskog dostojanstva. Želimo živjeti u Europi ujedinjenoj u različitosti.“
(učenici/autori/ce video uratka The Wall, Srednja škola Hrvatski kralj Zvonimir, Krk)
Na nagradnom natječaju u povodu Međunarodnog dana tolerancije "Oboji svijet tolerancijom 2015." u organizaciji Foruma za slobodu odgoja, učenici 4.GB razreda osvojili su prvo mjesto. Na natječaj "Oboji svijet tolerancijom 2015." pristiglo je 566 radova na kojima je radilo preko 1600 učenika/ca iz 19 županija iz Hrvatske, 145 škola i 169 mentora.
Videouradak koji progovara o izbjegličkoj krizi pod nazivom The Wall izradili su učenici: Nikola Vladić, Marija Prendivoj i Veronika Dorčić pod mentorstvom prof. Gordije Marijan.
Čestitamo na uspjehu!
Više o natječaju i nagrađenom videouratku pročitajte klikom na poveznicu
Pogledajte i ostale videouratke naših učenika koji su sudjelovali na natječaju "Oboji svijet šarenim bojama tolerancije".
Učenik Luka Vladić je uz pomoć učenika trećeg razreda gimnazije izradio kratki video uradak koji prikazuje kako smo obilježili Međunarodni dan tolerancije i Međunarodni dan djeteta u našoj školi prošle godine, a koji smo poslali na natječaj Foruma za slobodu odgoja "Obojimo svijet!"
Učenici su ostavljali svoj trag otiskivanjem dlana u bojama tolerancije na veliko platno u školskom holu. Otisak ruke simbolizira postojanost, nepromjenjivost i beskonačnu raznolikost. Otiskom ruke ističemo identitet i branimo vlastitu osobnost kao jedinke koje mogu biti slične, ali nikada jednake. Otisak ruke osobni je pečat svakoga živog bića. Veliko platno s našim otiscima stoji u školskom holu i podsjeća nas na zanimljiv, veseo i smijehom ispunjen dan.
HONG
Hong je učenik 3. razreda gimnazije. Tih je i povučen. Njegovo ime znači sreća. Bilo mu je jako teško kad se doselio na Krk. Nije znao hrvatski jezik, a nije znao niti engleski. Mučio se prevodeći s jezika na jezik. Kad smo u prvom razredu gimnazije učili o drevnoj Kini, pokazao nam je osnove kineskog pisma i održao predavanje o tekovinama te stare civilizacije. Iako su mu problem predstavljali naši padeži, shvatili smo da on zna više od nas, tj. kompliciranije pismo u odnosu na naših 30 znakova.
Ovim smo radom htjeli prikazati kako je teško biti stranac i ne razumjeti strani jezik. Zanimljivo je slušati Honga dok priča, a istovremeno zbunjujuće jer se osjećamo nemoćno i ništa ne razumijemo. Tako se i on osjećao. Poruka koju želimo poslati ovim radom govori da bez obzira na jezične i kulturološke barijere, mi mladi znamo naći zajednički jezik. Hong je jedan od nas i naš je prijatelj. Jezik osmijeha je isti na svim jezicima i svi ga ljudi razumiju.
Osmijeh
Osmijeh je univerzalni jezik koji razumiju baš svi. Osmijeh ima snagu uljepšati dan, izliječiti ranjenu dušu, dati podršku i snagu…
Za smijeh se kaže da je najbolji lijek. Smijeh oslobađa od agresije, stvara osjećaj ugode, dobre volje, vedrine, optimističnosti i zdravog raspoloženja. Smijanje pokazuje ljudskost. Kad se smiješ, pokazuješ svoju humanost. Osmijeh je sredstvo koje poboljšava odnose s drugima, jer osnažuje vrline - optimizam, nadu, samopouzdanje, povjerenje, nesebičnost, susretljivost, suosjećanje, zadovoljstvo, sreću i ljubav.
Promijeniti svijet je zapravo lako, zar ne?
Učenice Izabela Klobučar, Timea Boroš, Marijana Marjanović (4.GA) i Anita Mrakovčić (4.E) su snimile video rad U tuđim cipelama.
U tuđim cipelama je uradak koji govori o predrasudama i neprihvaćanju. Snimljen je iz žablje perspektive tj. kuta naših cipela. Zamijetili smo da smo podijeljeni, grupirani i često u tim grupama zatvoreni. Dijelimo se na bijele starke, airmaxice, cipelice različitih izričaja i opredjeljenja…
Glavni lik je usamljena i neprihvaćena djevojka u martama na cvjetiće. Poruka koju šaljemo je vrlo jednostavna. Ne sudimo drugima, jer ne znamo što oni osjećaju, proživljavaju i kriju u sebi. Da bismo bolje shvatili druge ljude i znali što osjećaju i kroz što prolaze, trebali bismo barem jedan dan provesti u njihovim cipelama. Zato, suosjećajmo s drugima i činimo dobro.
Obuj tuđe cipele i pokušaj hodati u njima!