Izložbu su, pred punim auditorijem galerije, uz prigodne pjesme školskog zbora, zajednički otvorile ravnateljica škole Đurđica Cvitkušić u društvu profesorica, voditeljica projekta i mentorica Ane Pasarić i Mirjane Komadine Mergl.

Naziv  izložbe - Glagoljaške fraške - predstavlja spoj najstarijeg hrvatskog pisma glagoljice te kulture i tradicije otoka Krka, jer zaista možemo kazati kako naša povijest započinje glagoljicom. Na tom tragu, izložbu otvara prvo slovo glagoljske azbuke AZ (A) iliti broj 1, vodeći nas pritom u prošlost, ali i dovodeći, lijepim fotografskim nizom, u sadašnjost. Daleke 1850. godine kad je jurandvorski klerik Petar Dorčić, pronašao Bašćansku ploču, nije mogao ni slutiti o kakvom se vrijednom nalazu radi, točnije nije mogao pretpostaviti da će se upravo tim artefaktom otvoriti kutija povijesti kojom se danas neizmjerno ponosimo, a koja nam, kao takva, ostaje očuvana za budućnost. Većina glagoljskih natpisa,  bili oni pisani u kamenu, ispisivani na zidovima crkava, odnosno stranicama statuta, misala ili nekih drugih povijesnih dokumenata, ostali su sačuvani, a sam termin glagoljica - glagoljati, govoriti - otkriva kako naše drevno pismo predstavlja neiscrpnu riznicu na kojoj su se napajali, i na kojoj će se ubuduće napajati mnogi. Zato nas posebno veseli da naša škola nosi ime kralja Zvonimira, koji se, kao prvi hrvatski kralj spominje upravo na glagoljskom spomeniku.

U razvoju ljudskih kultura potreba za trajnim čuvanjem pamćenja javlja se kad svijest o sebi, korijenima, precima i velikanima i  prerasta u kolektivno djelovanje.
Čovjek je oduvijek težio otrgnuti zaboravu činjenice svoga nasljedstva i osobnog iskustva. Uspijevao je to prenoseći sjećanje u pamćenje mlađima na način što je svoja saznanja i iskustvo utiskivao i oblikovao u znakove, pismo - našu glagoljicu. 
Proučavajući glagoljicu i glagoljsku baštinu, otkrivamo svoje korijene, svoju povijest, svoju samosvijest. U sudbinskoj povezanosti čovjeka i kamena ovoga kraja, stoljećima su čekić i dijetlo strpljivo i svečano u nijemi kamen klesali – zagonetne znake - glagoljska slova.Vječne mudrosti guščjim perom, crnilom i bojom Krčanin je zapisao i oslikao na pergameni stvarajući vjerodostojan i trajan znak duha i djela bodulske kulture i iskustva života.Ljubavlju i žilavošću uspjeli su Krčani sačuvati gotovo cijelo jedno tisućljeće svoju stvaralačku izvornost i nadahnuće.

Otok Krk kao kolijevka glagoljice i danas ima svoje nasljednike – čuvare glagoljice – učenike Srednje škole Hrvatski kralj Zvonimir. Svojim su radovima, prezentiranim na ovoj izložbi, pod nazivom Glagoljaške fraške, kao svojevrsni znamen i doseg pridodali bogatoj tradiciji svoga otoka. 
Uz podršku svojih nastavnika tehnikom svjetlopisa glagoljsku su baštinu ovjekovječili: Luka Braut, Ena Kaurić, Katarina Kraljić, Marica Krnčević, Rene Polonijo, Ana Šimonji, Frane Tomljenović, Emma Žnidarić, Luka Vladić i Miriam Volarić.
Glagoljicu su doživjeli i likovno se izrazili: Eugen Skladany, Stjepan Toljanić, Lucija i Iris Tomašić.
Videouratcima na temu glagoljaške baštine naši su učenici dokazali da glagoljica živi i postoji tamo gdje je Hrvata.

Svoju je cvijetnu viziju glagoljskog slova mediteranskim biljem je oplemenila Veronika Jurešić, a učenici strojarskih razreda svjetlosnim su iluminacijama i glagoljskim fraškama pokazali da se o glagoljici i svjetlom da glagoljati.
Cjelokupni dojam ove izložbe oplemenili su učenici ugostitelji Glagoljaškom trpezom, pravom kulinarskom čarolijom.

Učenike su u projektnim aktivnostima vodili mentori: Katica Kovačević, Željko Cvitkušić ( ugostitelji), Zoran Kalinić i Dragan Zahija (strojari) ,vanjski suradnici Ivica Brusić (učenici fotografske radionice ) i PetarTrinajstić.

Vjerujemo da će izložba Glagoljaške fraške  obogatiti znatiželjnike voljne novog iskustva te ih potaknuti da se i sami pobliže upoznaju sa bogatom glagoljskom baštinom našega otoka, staroslavenskim pismom i knjigama na starohrvatskom jeziku, našom kulturnom baštinom i nama samima.
Ova izložba dokazuje da smo narod koji pamti svoje jučer te potvrđuje da možemo projektirati svoje sutra, što svjedoči da smo povijesni narod koji je glagoljicu prigrlio, razvijao, ljubomorno čuvao, i njeguje je kao znak svojeg identiteta, simbola svoje neovisnosti i opstojnosti.