U kalendaru Katoličke crkve Svi sveti, 1. studenog, označeni su kao svetkovina, a ujedno su i neradni dan u Republici Hrvatskoj. Među narodom obično se ovaj blagdan povezuje s obilaskom groblja, uređivanjem grobova i spomenom na mrtve. U Crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenog.

( Izvor: Wikipedija )

    Dušni dan ili Dani svih vjernih mrtvih je, najljepše je reći, svetkovina duša. Ovih se dana sjećamo dragih ljudi koji više nisu s nama

Groblje je mjesto gdje doživljavamo da se život ne odvija samo na zemlji, nego da još negdje živimo, da još nekamo iza smrti idemo.

Na groblju doživljavamo svestranost čovjekova života. Čovjek je izišao iz utrobe majke, gdje je živio devet mjeseci, ušao na zemlju, gdje živi određeni broj godina, a onda ulazi u vječnost, gdje ostaje zauvijek. Rađa se iz utrobe majke, od nje dobiva tijelo i psihu, ali duh i osobnost od Boga.. Tako nas groblja podsjećaju da smo vječni, ali da smo i duhovni.

 Grobovi su znak svijeta neba usred svijeta zemlje. Svijet nevidljiv usred našeg vidljivog. Spaja nas nevidljiva, a opet opipljiva ljubav. Ovo je dan velikih poruka, razgovora između neba i zemlje, između nas i naših dragih pokojnika, između onih koji su za nas poginuli i darovali nam ovu zemlju, i nas koji uživamo njihove blagodati, ono što su oni sačuvali iz ljubavi za nas. Neka im je vječni pokoj i vječna slava u Bogu.

 Dr. Tomislav Ivančić

Jesmo li iskreni i pohodimo groblje s namjerom da se prisjetimo najljepših trenutaka s onima koji više nisu s nama, tada se moramo okrenuti i prema onima koji uz nas još uvijek žive. Ljubav i dobrotu možemo im darovati svaki dan dok nas usud smrti ne prekine u tom naumu. Smrt uvijek dođe prerano i u našoj nespremnosti nerijetko shvatimo, kako toliko puno ljubavi koja je u nama, jednostavno , nismo stigli dati.

"Zemlja je smrtnim sjemenom

posijana,

ali smrt nije kraj jer smrti zapravo

i nema

i nema kraja,

smrću je samo obasjana

staza uspona od gnijezda do gnijezda. ( M. Dizdar)