Zadaća njegova postojanja jest očuvati sjećanje na žrtve Holokausta, kao i potaknuti razvoj obrazovnih programa o genezi i povijesti Holokausta, čime se želi pokazati odlučnost u pomaganju sprečavanja čina genocida u budućnosti. Sam postav, koji je  uspio privući mnoštvo posjetitelja različitih generacija, sjedinjuje istraživanje profesorica Mirele Caput i Ines Grgurine s naglaskom na svjedočanstva logoraša/ica s područja Liburnije pretočena u nisku plakata i video, zatim popis logoraša s područja otoka Krka, nekolicinu portreta Svetlane Volarić, slikarice i književnice koja je inspiraciju za svoju umjetnost pronašla u vlastitim logoraškim danima, niz vrijednih artefakata koji otkrivaju mnoge činjenice iz otočke povijesti poput pisama Čede Žica, logoraškog habita ili memorabilija vezanih uz djelovanje Svetlane Volarić, te prezentaciju koja educira o povijesti Holokausta, ali i šire pojašnjava sve izložene elemente. Pred punim euditorijem izložbu je otvorio Darko Fanuko, predsjednik UABiA otoka Krka, pozdravivši najprije sve okupljene, a posebno prisutne logorašice, predsjedništvo Saveza antifašističkih boraca i antifašista Primorsko-goranske županije, te one koji su pomogli u realiziranju postava, osobotio članove Udruge predano angažirane na prikupljanju materijala. Uz nastavku, izdvojio je kako izložba svoj naziv duguje naslovu knjige Svetlane Volarić, koja također predstavlja jedan od izloženih artefakata, a čija je izložba s ovdje izdvojenim portretima bila postavljena danas daleke 1979. u tadašnjoj Narodnoj čitaonici Krk. Prema riječima Fanuka, ovdje smo se okupili da obilježimo Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta, odnosno da u sjećanje prizovemo sve nevine žrtave nacističkih zločina, i to primarno s ciljem edukacije mladih. Na izloženim spiskovima tako je evidentirano ukupno 185 logoraša s otoka Krka, od kojih je živote u logoru izgubilo njih 63. Nakon kratkog uvođenja u ideologiju koja je rezultirala Holokaustom, posetitelji izložbe imali su prilku upoznati i porazgovarati s dvije preživjele logorašice - Maricom Gršković i Maricom Bartolić - koje su na vlastitoj koži osjetile nepravdu, ali i nelogičnost, ideologije nacizma.