Zagreb je dugo godina bio grad unutar Austrije, zatim Austro-Ugarske. Tijekom vremena doselile su se austrijske upravne, vojne i djelomično industrijske strukture, a s njima i utjecaj austrijske (u ophođenju teatralnije) verzije njemačkog jezika.

Građanski trgovci prema svojim mušterijama preuzimaju arhaični austrijski pozdrav "Mein Buecken" ("moj naklon"), a iskvarena verzija austrijskog njemačkog se u Zagrebu izgovarala kao MAJN BOKN.

Tijekom vremena paralelno su se razvijale obje verzije tog pozdrava, ali i odzdrava. Tako se pojavljuje i skraćena verzija BOKN ili NAKLON, a u susretu se tom prigodom skidao šešir.
Od tog skraćenog BOKN nastao je tipično zagrebački pozdrav BOK, sa kratkim "o" ili ponekad sa dvostrukim "o".

Te su se obje verzije mogle još čuti kod trgovaca 50-tih godina (kao i obraćanje mladićima sa npr. "mladi gospon", djevojkama "milostivica" i sl.), ali se kasnije "moj naklon" polako gubi pod utjecajem pridošlica s raznih strana i gubljenjem građanskog obilježja samog grada usred burnog miješanja stanovništva.

Pozdrav i odzdrav "bok" ne postoji stoga u Rijeci, Splitu pa niti u Osijeku. Tamo su neki drugi utjecaji bili dominantniji pa odatle tamo "ćao", "adio" i sl. (sjećam se kao dijete da mi je otac pričao kako su se u Osijeku pozdravljali sa "Kis ti hand" - "ljubim ruke" kao "essekersko" čitanje njemačkog izraza "Kiss die Haende". Pozdravljalo se u Osijeku i sa "serbus" što dolazi od lat. riječi "servus" - sluga - u smislu "Sluga pokoran").).

Pridošlice u Zagreb, pogotovo zadnjih 20 godina, zatekli su pozdrav BOK. Kako često dolaze iz drugih provincijskih kultura, veza sa arhaičnim austro-njemačkim pozdravom kod njih nije postojala. Uz to, vremena su bila da se ističe hrvatstvo i pripadnost jednoj Crkvi pa su počeli koristiti izraz "bog" koji nikakve veze nema s pozdravom "bok". Spominjanje Boga u Zagrebu se koristilo kao odzdrav na rastanku u obliku "s Bogom" (kasnije "zbogom") kojim želimo nekome da ga na putu Bog čuva. Javlja se i verzija "Bog daj" koja isto nema veze s "bok".

Dalibor Zvonarević