S pitanjima škole to znači da MORA ići u školu i da MORA proći, a hoće li nastojati biti izvrstan to mora sam odlučiti. To je nešto što ne možete forsirati. Stvaranje stabilnog identiteta postiže se dobrim, nježnim odnosom. Vaše će dijete naučiti donositi dobre odluke ako mu dopustite da ponekad donese i loše. Stalno inzistirati na ocjenama neće u djetetu probuditi dugoročnu ljubav prema učenju koju imaju ljudi koji postižu dugoročne akademske uspjehe. Umjesto toga, vaš će tinejdžer vjerojatno zamrziti školu i sve što je uz školu povezano.

Većini tinejdžera škola je čudna apstrakcija stvorena od strane odraslih iz razloga koje im nitko ne može baš dobro objasniti. Često ih čujemo (i to s vrlo jakim argumentima) kako tvrde da je većina onoga što uče potpuno beskorisno u stvarnom životu (npr. koji je bruto nacionalni dohodak u Bugarskoj?).

Kažite im da vjerujete da škola nije naročito zanimljiva – time im pokazujete da poštujete njihovo viđenje što će vam otvoriti mogućnost razgovora o tome kako je škola jedna igra u kojoj treba biti što bolji kako bi kasnije imao više otvorenih mogućnosti za naći "cool" posao. Pronađite neki interes koji imaju i objasnite im kroz primjer kako će im ocjene u srednjoj školi omogućiti lakši upis na faks i onda rad na upravo tome što im se sviđa.

Napravite plan nagrađivanja, pomažite, platite instrukcije, omogućite im korištenje kompjutera.

Nagrađivanje je važno i moćno jer će potaknuti motivaciju – doduše vanjsku – ali učenje koje je važno samo za sebe će doći tek kasnije kada upoznaju užitak izazova u natjecanju da budu među najboljima.