Adolescencija
...je vrijeme odrastanja, prijelaza iz nezrelosti djetinjstva u zrelost odrasle dobi. Taj prijelaz obuhvaća biološke, psihološke i socijalne promjene. Adolescenti postaju zainteresirani za seks i biološki su sposobni imati djecu. Postaju mudriji, sofisticiraniji i sposobniji donositi odluke. Također, povećava se nezavisnost i emocionalna razdaljina prema roditeljima, a raste važnost pripadanju grupi vršnjaka i prvih ljubavnih odnosa.

Određivanje točnog početka i završetka adolescencije više je stvar mišljenja nego apsolutna činjenica. Uobičajeno se razlikuju rana, srednja i kasna adolescencija. Rana adolescencija obuhvaća razdoblje od 11. do 14. godine, srednja od 15. do 18., a kasna od 19. do 21. godine života. Ta podjela odgovara načinu na koji naše društvo grupira mlade ljude u obrazovne institucije: prva skupina obuhvaća učenike starijih razreda osnovne škole, druga srednjoškolce, a treća studente.

Adolescencija je i razdoblje "bura i oluja", brzih izmjena raspoloženja, unutarnjih konflikata i svađa s okolinom, buntovništva, ispitivanja granica, besmrtnosti, znatiželje i istraživanja svijeta. Mnogi odrasli zaborave na vrijeme kada su i sami bili adolescenti, vrijeme kada su i oni testirali strpljenje svojih roditelja. Mladi su se ljudi svih generacija, zbog njihovog drugačijeg načina odijevanja, ponašanja ili odabira glazbe, odraslima činili ekstremni, drugačiji i teško razumljivi. Međutim, suprotno uvriježenom mišljenju, entuzijazam u isprobavanju različitih identiteta i uloga, uživanje u umjerenoj količini zapanjujućeg ponašanja i testiranje granica najčešće vode adolescenta ka prihvaćanju roditeljskih i društvenih vrijednosti, prije nego li njihovom odbacivanju. Prema tome, umjesto da adolescenciju smatramo razdobljem buntovništva, krize i zastranjenja, puno točnije bi je bilo smatrati razdobljem procjene, donošenja odluka i preuzimanja odgovornosti u procesu sazrijevanja.