Kapi sjećanja u slapu poezije – u spomen na Dobrišu Cesarića
Moj prijatelju, mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita – u život me budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java …
Dobriša Cesarić već nas je odavno napustio, ali njegova poezija i danas živi među nama te time potvrđuje da nas pjesnikov duh nikada nije napustio.
Mnogo je suza i riječi ostalo sakriveno u Cesariću … Sam pjesnik jednom je napisao: Neko sa svojim bolom ide ko s otkritom ranom: svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi i ne da mu prijeći u suze i riječi…
Lirika Dobriše Cesarića, jednog od najznačajnijih hrvatskih pjesnika, rasla je tiho i postupno, a imala je iza sebe S. S. Kranjčevića, A. G. Matoša, V. Vidrića, A. B. Šimića, dok su joj suputnici bili pjesnici Miroslav Krleža i Tin Ujević. Cesariću je uspjelo uz takve prethodnike i u tome društvu stvoriti vlastito mjesto u hrvatskoj poeziji, pa kad danas govorimo o modernome hrvatskom pjesništvu, ne možemo, a da ne istaknemo Dobrišu Cesarića kao jednoga od temelja toga pjesništva.
Rođen je 10. siječnja 1902. godine u Slavonskoj Požegi. Djetinjstvo provodi u Osijeku, gdje je polazio osnovnu školu, prve razrede realne gimnazije, pa i napisao prve stihove. Roditelji mu se sele 1916. u Zagreb, gdje Cesarić završava realnu gimnaziju i u zagrebačkome omladinskom časopisu Pobratim objavljuje svoju prvu tiskanu pjesmu I ja ljubim.
U osamnaestoj godini počinje studij prava, ali ga uskoro napušta i upisuje Filozofski fakultet, čistu filozofiju. Istodobno je namješten u Računarskome uredu; zatim u Hrvatskome narodnom kazalištu uči režiju i sređuje kazališnu pismohranu. Od 1929. do 1941. godine radio je kao lektor i knjižničar Higijenskoga zavoda, a potom je premješten u tadašnji Ured za hrvatski jezik.
Te predratne zagrebačke godine razdoblje su njegova intenzivnog književnog rada. U književnome časopisu Kritika 1920. godine objavljena mu je pjesma Buđenje šume. Godine 1923. s Vjekoslavom Majerom pokreće i uređuje književni list Ozon. Surađuje u listu Suvremenik, čiji su urednici M. Begović i A. B. Šimić. Upoznaje se s Miroslavom Krležom i počinje suradnju u Književnoj republici, gdje se uglavnom jasno ocrtala njegova lirska fizionomija.
Prvu zbirku pjesama Lirika objavio je 1931. godine, a sljedeće godine tu je knjigu nagradila JAZU (danas HAZU) kao najbolju pjesničku zbirku godine. Godine 1936. Društvo hrvatskih književnika nagrađuje njegovu pjesmu Trubač sa Seine (Matoš u Parizu).
Uz knjige Lirika, Spasena svjetla, Izabrani stihovi, Pjesme, Knjiga prepjeva, Osvijetljeni put, Goli časovi, objavljena mu je Knjiga prepjeva, odnosno zbirka prijevoda svjetskih pjesnika.
Dobriša Cesarić jedan je od najprevođenijih hrvatskih pjesnika. Osim na sve slavenske jezike, pjesme su mu prevođene na engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, mađarski, rumunjski, turski, albanski, a i na latinski i esperanto.
Napisao je pregršt možda najljepših i najjednostavnijih stihova u hrvatskoj lirici, izdao nekoliko knjiga pjesama, prevodio i bio obilno prevođen i nagrađivan. Nizu književnih nagrada pridružila se i Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo 1969. godine.
Cesarić u svojem pjesništvu donosi nove, jedinstvene sadržaje, prodirući duboko u riznicu svojih bogatih unutrašnjih doživljaja. Cesarićeva je lirika sva ugrađena u male svjetove svakodnevnih zbivanja. Sagledavajući bitne, male stvari pjesnik je okrenut samom sebi i običnom čovjeku s kojim se kao pjesnik poistovjećuje. Govoreći o svojem osobnom, intimnom svijetu, pjesnik diže zapravo svoje vlastite doživljaje na razinu općeljudskih simbola. Cesarić je pjesnik grada, temeljni je izvor njegove poezije neka pritajena bol, osjećaj prolaznosti i životne patnje. Neposredan u iznošenju svojih doživljaja, on jednako prisno zna impresionistički nacrtati svoj slavonski pejzaž, kao što zna ostvariti ozračje sumorno-sivoga grada. Snaga i vrijednost Cesarićeve poezije očituje se u preciznosti izraza, u savršeno jednostavnom pojmovnom i metaforičkom aparatu kojim se služi. Upravo po tim kvalitetama Cesarić je odskočio u prvi plan hrvatske poetske riječi u razdoblju od tridesetih do pedesetih godina. Poznate su mu antologijske pjesme Oblak, Povratak, Slap, Pjesma mrtvog pjesnika, Balada iz predgrađa, Vagonaši, Mrtvačnica najbjednijih i dr.
Umro je 18. prosinca 1980. godine i pokopan na zagrebačkome Mirogoju.
Čitajući njegove prekrasne stihove, odajemo priznanje njegovu imenu i umjetničkome radu te ga tako vraćamo u život …
…Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!
Izvor: http://www.nsk.hr
Poezija Dobriše Cesarića:http://www.ezgeta.com/cesaric.html
Pošalji prijatelju
Kapi sjećanja u slapu poezije – u spomen na Dobrišu Cesarića
Moj prijatelju, mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita – u život me budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java …
Dobriša Cesarić već nas je odavno napustio, ali njegova poezija i danas živi među nama te time potvrđuje da nas pjesnikov duh nikada nije napustio.
Mnogo je suza i riječi ostalo sakriveno u Cesariću … Sam pjesnik jednom je napisao: Neko sa svojim bolom ide ko s otkritom ranom: svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi i ne da mu prijeći u suze i riječi…
Lirika Dobriše Cesarića, jednog od najznačajnijih hrvatskih pjesnika, rasla je tiho i postupno, a imala je iza sebe S. S. Kranjčevića, A. G. Matoša, V. Vidrića, A. B. Šimića, dok su joj suputnici bili pjesnici Miroslav Krleža i Tin Ujević. Cesariću je uspjelo uz takve prethodnike i u tome društvu stvoriti vlastito mjesto u hrvatskoj poeziji, pa kad danas govorimo o modernome hrvatskom pjesništvu, ne možemo, a da ne istaknemo Dobrišu Cesarića kao jednoga od temelja toga pjesništva.
Rođen je 10. siječnja 1902. godine u Slavonskoj Požegi. Djetinjstvo provodi u Osijeku, gdje je polazio osnovnu školu, prve razrede realne gimnazije, pa i napisao prve stihove. Roditelji mu se sele 1916. u Zagreb, gdje Cesarić završava realnu gimnaziju i u zagrebačkome omladinskom časopisu Pobratim objavljuje svoju prvu tiskanu pjesmu I ja ljubim.
U osamnaestoj godini počinje studij prava, ali ga uskoro napušta i upisuje Filozofski fakultet, čistu filozofiju. Istodobno je namješten u Računarskome uredu; zatim u Hrvatskome narodnom kazalištu uči režiju i sređuje kazališnu pismohranu. Od 1929. do 1941. godine radio je kao lektor i knjižničar Higijenskoga zavoda, a potom je premješten u tadašnji Ured za hrvatski jezik.
Te predratne zagrebačke godine razdoblje su njegova intenzivnog književnog rada. U književnome časopisu Kritika 1920. godine objavljena mu je pjesma Buđenje šume. Godine 1923. s Vjekoslavom Majerom pokreće i uređuje književni list Ozon. Surađuje u listu Suvremenik, čiji su urednici M. Begović i A. B. Šimić. Upoznaje se s Miroslavom Krležom i počinje suradnju u Književnoj republici, gdje se uglavnom jasno ocrtala njegova lirska fizionomija.
Prvu zbirku pjesama Lirika objavio je 1931. godine, a sljedeće godine tu je knjigu nagradila JAZU (danas HAZU) kao najbolju pjesničku zbirku godine. Godine 1936. Društvo hrvatskih književnika nagrađuje njegovu pjesmu Trubač sa Seine (Matoš u Parizu).
Uz knjige Lirika, Spasena svjetla, Izabrani stihovi, Pjesme, Knjiga prepjeva, Osvijetljeni put, Goli časovi, objavljena mu je Knjiga prepjeva, odnosno zbirka prijevoda svjetskih pjesnika.
Dobriša Cesarić jedan je od najprevođenijih hrvatskih pjesnika. Osim na sve slavenske jezike, pjesme su mu prevođene na engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, mađarski, rumunjski, turski, albanski, a i na latinski i esperanto.
Napisao je pregršt možda najljepših i najjednostavnijih stihova u hrvatskoj lirici, izdao nekoliko knjiga pjesama, prevodio i bio obilno prevođen i nagrađivan. Nizu književnih nagrada pridružila se i Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo 1969. godine.
Cesarić u svojem pjesništvu donosi nove, jedinstvene sadržaje, prodirući duboko u riznicu svojih bogatih unutrašnjih doživljaja. Cesarićeva je lirika sva ugrađena u male svjetove svakodnevnih zbivanja. Sagledavajući bitne, male stvari pjesnik je okrenut samom sebi i običnom čovjeku s kojim se kao pjesnik poistovjećuje. Govoreći o svojem osobnom, intimnom svijetu, pjesnik diže zapravo svoje vlastite doživljaje na razinu općeljudskih simbola. Cesarić je pjesnik grada, temeljni je izvor njegove poezije neka pritajena bol, osjećaj prolaznosti i životne patnje. Neposredan u iznošenju svojih doživljaja, on jednako prisno zna impresionistički nacrtati svoj slavonski pejzaž, kao što zna ostvariti ozračje sumorno-sivoga grada. Snaga i vrijednost Cesarićeve poezije očituje se u preciznosti izraza, u savršeno jednostavnom pojmovnom i metaforičkom aparatu kojim se služi. Upravo po tim kvalitetama Cesarić je odskočio u prvi plan hrvatske poetske riječi u razdoblju od tridesetih do pedesetih godina. Poznate su mu antologijske pjesme Oblak, Povratak, Slap, Pjesma mrtvog pjesnika, Balada iz predgrađa, Vagonaši, Mrtvačnica najbjednijih i dr.
Umro je 18. prosinca 1980. godine i pokopan na zagrebačkome Mirogoju.
Čitajući njegove prekrasne stihove, odajemo priznanje njegovu imenu i umjetničkome radu te ga tako vraćamo u život …
…Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!
Izvor: http://www.nsk.hr
Poezija Dobriše Cesarića:http://www.ezgeta.com/cesaric.html
Pošalji prijatelju
U Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka ravnatelji Ugostiteljske škola Opatija i srednjih škola dr. Antuna Barca Crikvenica, Hrvatski kralj Zvonimir, Krk i Ambroza Haračića, Mali Lošinj, potpisali su ugovore o adaptaciji objekata Regionalnog centra kompetentnosti i partnerskih ustanova s izvođačima radova.
Dio je to projekta MREŽA KOM5ENTNOSTI ukupne vrijednosti 31,3 milijuna kuna koji je financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj, a sredstvima će se adaptirati objekti škola i nabaviti specijalizirana oprema s ciljem poboljšanja kvalitete obrazovanja i osposobljavanja učenika i nastavnika.
„ Škola postaje središte izvrsnosti u turizmu i ugostiteljstvu za cijelu Hrvatsku. “To znači novi prostori, nova oprema i što bolje edukacija za nastavnike i učenike koji će biti osposobljeni za tržište rada.”
Podsjetimo, 2018. godine imenovano je 25 regionalnih centara kompetentnosti (RCK) u strukovnom obrazovanju na razini Hrvatske, a Ugostiteljska škola Opatija imenovana je u sektoru turizma i ugostiteljstva kao nositelj projekta, dok su preostale tri škole na području PGŽ partneri, zajedno sa Trgovačko-ugostiteljskom školom iz Karlovačke županije. Ugostiteljsku školu Opatija kandidirala je Primorsko-goranska županija odvojivši pritom i dva milijuna kuna za podršku projektu, navela je pročelnica Stilin tijekom potpisivanja ugovora, a kojemu je prisustvovao i župan Zlatko Komadina osvrnuvši se pritom na povećan interes učenika srednjih škola u PGŽ-u za strukovna zanimanja na ljetnom upisnom roku.
“Osobno mi je vrlo drago da se ulaže u strukovne škole i da se pomalo bilježi povratak učenika i interes prema strukovnim školama, o čemu posebno svjedoče ovogodišnji rezultati upisa u srednje škole. Ulaganje u kvalitetu obrazovanja i djelatnosti koje su potrebne gospodarstvu primarni je cilj Primorsko-goranske županije. Danas svjedočimo početku radova, vrijednost ugovora iznosi preko 30 milijuna kuna i vjerujem da ćemo stvoriti jako dobre uvjete učenicima i nastavnicima za rad”, rekao je župan Komadina.
O povećanom interesu za strukovno obrazovanje, posvjedočila je i ravnateljica Roth rekavši kako su svi razredi za konobare, kuhare, slastičare i turističko-hotelijerske komercijaliste opatijske ugostiteljske škole popunjeni, a na što su izuzetno ponosni.
Karlovačka zamjenica župana Vesna Hajsan Dolinar zahvalila se županu Komadini i PGŽ-u na partnerstvu u projektu, dok je voditelj projekta Tomislav Kandžija iz Regionalne razvojne agencije PGŽ RRA održao prezentaciju o tijeku projekta.
Izvođači radova na sva četiri županijska školska objekta bit će tvrtke G.P. Boros d.o.o. i Izgradnja d.o.o., a nakon završetka radova Srednja škola Ambroza Haračića dobit će preuređen kabinet kuharstva i posluživanja, dok će Srednja škola dr. Antuna Barca imati novi kabinet kuharstva i slastičarstva, kao i rampu za osobe s invaliditetom, a krčka srednja škola imat će novi kabinet posluživanja i kuharstva.
Svečanosti su prisustvovali i zamjenica župana Marina Medarić, predstojnica Kabineta župana Ermina Duraj, ravnatelj Regionalne razvojne agencije PGŽ Vedran Kružić i zamjenik ravnatelja Regionalne razvojne agencije Karlovačke županije Krunoslav Kralj.
Dragi učenici i roditelji,
u kartici Upisi (s lijeve strane naslovne stranice) pronađite sve potrebne informacije o upisu u programe koje
Srednja škola Hrvatski kralj Zvonimir nudi u idućoj školskoj godini 2022./2023.
U privitku ove vijesti također se nalaze najvažniji podatci o upisima i E-upisima.
Kapi sjećanja u slapu poezije – u spomen na Dobrišu Cesarića
Moj prijatelju, mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita – u život me budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java …
Dobriša Cesarić već nas je odavno napustio, ali njegova poezija i danas živi među nama te time potvrđuje da nas pjesnikov duh nikada nije napustio.
Mnogo je suza i riječi ostalo sakriveno u Cesariću … Sam pjesnik jednom je napisao: Neko sa svojim bolom ide ko s otkritom ranom: svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi i ne da mu prijeći u suze i riječi…
Lirika Dobriše Cesarića, jednog od najznačajnijih hrvatskih pjesnika, rasla je tiho i postupno, a imala je iza sebe S. S. Kranjčevića, A. G. Matoša, V. Vidrića, A. B. Šimića, dok su joj suputnici bili pjesnici Miroslav Krleža i Tin Ujević. Cesariću je uspjelo uz takve prethodnike i u tome društvu stvoriti vlastito mjesto u hrvatskoj poeziji, pa kad danas govorimo o modernome hrvatskom pjesništvu, ne možemo, a da ne istaknemo Dobrišu Cesarića kao jednoga od temelja toga pjesništva.
Rođen je 10. siječnja 1902. godine u Slavonskoj Požegi. Djetinjstvo provodi u Osijeku, gdje je polazio osnovnu školu, prve razrede realne gimnazije, pa i napisao prve stihove. Roditelji mu se sele 1916. u Zagreb, gdje Cesarić završava realnu gimnaziju i u zagrebačkome omladinskom časopisu Pobratim objavljuje svoju prvu tiskanu pjesmu I ja ljubim.
U osamnaestoj godini počinje studij prava, ali ga uskoro napušta i upisuje Filozofski fakultet, čistu filozofiju. Istodobno je namješten u Računarskome uredu; zatim u Hrvatskome narodnom kazalištu uči režiju i sređuje kazališnu pismohranu. Od 1929. do 1941. godine radio je kao lektor i knjižničar Higijenskoga zavoda, a potom je premješten u tadašnji Ured za hrvatski jezik.
Te predratne zagrebačke godine razdoblje su njegova intenzivnog književnog rada. U književnome časopisu Kritika 1920. godine objavljena mu je pjesma Buđenje šume. Godine 1923. s Vjekoslavom Majerom pokreće i uređuje književni list Ozon. Surađuje u listu Suvremenik, čiji su urednici M. Begović i A. B. Šimić. Upoznaje se s Miroslavom Krležom i počinje suradnju u Književnoj republici, gdje se uglavnom jasno ocrtala njegova lirska fizionomija.
Prvu zbirku pjesama Lirika objavio je 1931. godine, a sljedeće godine tu je knjigu nagradila JAZU (danas HAZU) kao najbolju pjesničku zbirku godine. Godine 1936. Društvo hrvatskih književnika nagrađuje njegovu pjesmu Trubač sa Seine (Matoš u Parizu).
Uz knjige Lirika, Spasena svjetla, Izabrani stihovi, Pjesme, Knjiga prepjeva, Osvijetljeni put, Goli časovi, objavljena mu je Knjiga prepjeva, odnosno zbirka prijevoda svjetskih pjesnika.
Dobriša Cesarić jedan je od najprevođenijih hrvatskih pjesnika. Osim na sve slavenske jezike, pjesme su mu prevođene na engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, mađarski, rumunjski, turski, albanski, a i na latinski i esperanto.
Napisao je pregršt možda najljepših i najjednostavnijih stihova u hrvatskoj lirici, izdao nekoliko knjiga pjesama, prevodio i bio obilno prevođen i nagrađivan. Nizu književnih nagrada pridružila se i Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo 1969. godine.
Cesarić u svojem pjesništvu donosi nove, jedinstvene sadržaje, prodirući duboko u riznicu svojih bogatih unutrašnjih doživljaja. Cesarićeva je lirika sva ugrađena u male svjetove svakodnevnih zbivanja. Sagledavajući bitne, male stvari pjesnik je okrenut samom sebi i običnom čovjeku s kojim se kao pjesnik poistovjećuje. Govoreći o svojem osobnom, intimnom svijetu, pjesnik diže zapravo svoje vlastite doživljaje na razinu općeljudskih simbola. Cesarić je pjesnik grada, temeljni je izvor njegove poezije neka pritajena bol, osjećaj prolaznosti i životne patnje. Neposredan u iznošenju svojih doživljaja, on jednako prisno zna impresionistički nacrtati svoj slavonski pejzaž, kao što zna ostvariti ozračje sumorno-sivoga grada. Snaga i vrijednost Cesarićeve poezije očituje se u preciznosti izraza, u savršeno jednostavnom pojmovnom i metaforičkom aparatu kojim se služi. Upravo po tim kvalitetama Cesarić je odskočio u prvi plan hrvatske poetske riječi u razdoblju od tridesetih do pedesetih godina. Poznate su mu antologijske pjesme Oblak, Povratak, Slap, Pjesma mrtvog pjesnika, Balada iz predgrađa, Vagonaši, Mrtvačnica najbjednijih i dr.
Umro je 18. prosinca 1980. godine i pokopan na zagrebačkome Mirogoju.
Čitajući njegove prekrasne stihove, odajemo priznanje njegovu imenu i umjetničkome radu te ga tako vraćamo u život …
…Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!
Izvor: http://www.nsk.hr
Poezija Dobriše Cesarića:http://www.ezgeta.com/cesaric.html
Pošalji prijatelju
U četvrtak, 9. lipnja 2022., krčki su srednjoškolci, zajedno sa svojim nastavnicima te brojnim gostima i uzvanicima koji su ih pohodili, proslavili Dan Srednje škole Hrvatski kralj Zvonimir.
U maloj sportskoj dvorani održan je svečani program - prigoda da se nastavnici i učenici prisjete svega što se događalo unutar škole u školskoj godini 2012./22. koja je već godinama jedna od ponajboljih srednjoškolskih ustanova u Primorsko-goranskoj županiji. Obilježavanje Dana Škole, bila je prigoda obilježiti sve što su zajednički činili, na čemu su radili i što su postizali krčki srednjoškolci i njihovi nastavnici, kako u okrilju redovnih nastavnih programa, tako i onih izvannastavnih aktivnosti i projekata dio kojih škola provodi u okvirima brojnih EU programa.
Glazbenim i scenskim izvedbama učenika, svečani program bio je prilika da se javnosti predstavi novo izdanje godišnjaka škole – zanimljivog, sadržajnog i bogato opremljenog izdanja čijim se objavljivanjem u Školi zaključuje svaka školska godina, a s njom i od zaborava “otkidaju” svi učenici, događaji i postignuća srednjoškolaca dio kojih je sad već na izlazu iz svoje škole, odnosno u postupku polaganja državne mature.
Osim za podsjećanje na sve ono što se u školi u proteklom jednogodišnjem periodu događalo, Dan Škole bio je prigoda je i za ukazivanje na postignuća učenika i učenica koji su postigli zapažene rezultate na državnim natjecanjima. Učenicima i njihovim mentorima uručene su vrijedne nagrade, uz ostalo i novčane kojima su najuspješnije, svatko sa svog područja, u ovoj prilici dodatno nagradili i otočni lokalni čelnici.
Maturant gimnazije, Antonio Jurešić je postao državnim matematičarskim viceprvakom, s rezultatom u kojem ga je tek bod dijelio od naslova najboljeg mladog matematičara u zemlji. Antonija Jurešića, koji je tim rezultatom zaslužio pravo izravnog upisa na željeni fakultet, ali i njegova mlađeg kolegu, učenika 2. razreda gimnazije Mateja Bana koji je na istom natjecanju bio deseti, kao i njihovog mentora prof. Hrvoja Karabaića, nagradio je gradonačelnik Darijo Vasilić,
Državnu viceprvakinju krčka škola imala je ove godine i na natjecanju u talijanskom jeziku gdje je drugo mjesto, pod mentorstvom prof. Zvjezdane Karabaić, osvojila Tajana Čorapović. Nju je, s obzirom na to da dolazi s Dobrinjštine, novčano nagradio načelnik Neven Komadina.
Nagrade i priznanja za uspjehe na državnim natjecanjima i smotrama pripala su još i Leonu Bajčiću za rezultate u sportskom ribolovu te Leonu Brautu koji je svoj otok i školu promicao kroz jedriličarske uspjehe. Maturantica Daria Trinajstić nagrađena je pak za uspjeh ostvaren na 9. Državnoj smotri hrvatskog školskog filma, i to za filmski rad kojeg je kreirala uz mentorstvo prof. Gordije Marijan i prof. Andree Dunato.
Učenica 4. razreda gimnazije, Lucija Kvasić nagrađena je za sudjelovanje na državnoj razini natjecanja Europa u školi. Nagrade su zaslužile i sudionice Vjeronaučne olimpijade Ana-Marija Sarić, Marina Cvelić, Anabel Pavlović i učenik Matej Žužić, kao i njihovi mentori, Slava Petrinović te Zvonimir Seršić.
Za sudjelovanje u kvizu znanja i kreativnosti Mreža čitanja nagrađeni su: Nadine Bikić, Bruno Brnjaković, David Kosić, Ivona Polonijo (2.HTT), Oriana Međimorec (3.G) i Isabella Međimorec (1.HTT), Lucija Depikolozvane (3.HTT), Božana Krajnović i Lana Jakobović (3.E), zajedno s mentoricama Darijom Papa i Mirjanom Komadina Mergl. Učenici: Adrian Polonijo (1.G), Stjepan Žužić (2.GA) i Deni Renko nagrađeni su za sudjelovanje u natjecanju o poznavanju Hrvatskog sabora za učenike srednjih škola.
Nastavničko vijeće i Grad Krk nagradili su i gimnazijalce Doru Božić, Luciju Kvasić, Leu Sintić, Frana Marijana, Josipa Mrakovčića i Karla Srdoča (učenika generacije gimnazijskog programa)) za postignut odličan uspjeh u svim godinama srednjoškolskog obrazovanja, a isto su zaslužile i ekonomistice Ajdina Burzić i Korina Čaljkušić (učenica generacije ekonomske škole), hotelijersko-turističke tehničarke Nika Matković i Tajana Čorapović (učenica generacije hotelijersko-turističke škole), nauspješnija učenica ugostiteljskog smjera Michaela Marić te najuspješniji strojar, budući automehaničar, Tony Horvat.
Mediji o nama:
NOVI LIST, 9.6.2022.
https://www.novilist.hr/rijeka-regija/otoci/evo-kako-je-krcka-srednja-skola-proslavila-svoj-dan/
PORTAL OTOK KRK, 9.6.2022.:
Kapi sjećanja u slapu poezije – u spomen na Dobrišu Cesarića
Moj prijatelju, mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita – u život me budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java …
Dobriša Cesarić već nas je odavno napustio, ali njegova poezija i danas živi među nama te time potvrđuje da nas pjesnikov duh nikada nije napustio.
Mnogo je suza i riječi ostalo sakriveno u Cesariću … Sam pjesnik jednom je napisao: Neko sa svojim bolom ide ko s otkritom ranom: svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi i ne da mu prijeći u suze i riječi…
Lirika Dobriše Cesarića, jednog od najznačajnijih hrvatskih pjesnika, rasla je tiho i postupno, a imala je iza sebe S. S. Kranjčevića, A. G. Matoša, V. Vidrića, A. B. Šimića, dok su joj suputnici bili pjesnici Miroslav Krleža i Tin Ujević. Cesariću je uspjelo uz takve prethodnike i u tome društvu stvoriti vlastito mjesto u hrvatskoj poeziji, pa kad danas govorimo o modernome hrvatskom pjesništvu, ne možemo, a da ne istaknemo Dobrišu Cesarića kao jednoga od temelja toga pjesništva.
Rođen je 10. siječnja 1902. godine u Slavonskoj Požegi. Djetinjstvo provodi u Osijeku, gdje je polazio osnovnu školu, prve razrede realne gimnazije, pa i napisao prve stihove. Roditelji mu se sele 1916. u Zagreb, gdje Cesarić završava realnu gimnaziju i u zagrebačkome omladinskom časopisu Pobratim objavljuje svoju prvu tiskanu pjesmu I ja ljubim.
U osamnaestoj godini počinje studij prava, ali ga uskoro napušta i upisuje Filozofski fakultet, čistu filozofiju. Istodobno je namješten u Računarskome uredu; zatim u Hrvatskome narodnom kazalištu uči režiju i sređuje kazališnu pismohranu. Od 1929. do 1941. godine radio je kao lektor i knjižničar Higijenskoga zavoda, a potom je premješten u tadašnji Ured za hrvatski jezik.
Te predratne zagrebačke godine razdoblje su njegova intenzivnog književnog rada. U književnome časopisu Kritika 1920. godine objavljena mu je pjesma Buđenje šume. Godine 1923. s Vjekoslavom Majerom pokreće i uređuje književni list Ozon. Surađuje u listu Suvremenik, čiji su urednici M. Begović i A. B. Šimić. Upoznaje se s Miroslavom Krležom i počinje suradnju u Književnoj republici, gdje se uglavnom jasno ocrtala njegova lirska fizionomija.
Prvu zbirku pjesama Lirika objavio je 1931. godine, a sljedeće godine tu je knjigu nagradila JAZU (danas HAZU) kao najbolju pjesničku zbirku godine. Godine 1936. Društvo hrvatskih književnika nagrađuje njegovu pjesmu Trubač sa Seine (Matoš u Parizu).
Uz knjige Lirika, Spasena svjetla, Izabrani stihovi, Pjesme, Knjiga prepjeva, Osvijetljeni put, Goli časovi, objavljena mu je Knjiga prepjeva, odnosno zbirka prijevoda svjetskih pjesnika.
Dobriša Cesarić jedan je od najprevođenijih hrvatskih pjesnika. Osim na sve slavenske jezike, pjesme su mu prevođene na engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, mađarski, rumunjski, turski, albanski, a i na latinski i esperanto.
Napisao je pregršt možda najljepših i najjednostavnijih stihova u hrvatskoj lirici, izdao nekoliko knjiga pjesama, prevodio i bio obilno prevođen i nagrađivan. Nizu književnih nagrada pridružila se i Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo 1969. godine.
Cesarić u svojem pjesništvu donosi nove, jedinstvene sadržaje, prodirući duboko u riznicu svojih bogatih unutrašnjih doživljaja. Cesarićeva je lirika sva ugrađena u male svjetove svakodnevnih zbivanja. Sagledavajući bitne, male stvari pjesnik je okrenut samom sebi i običnom čovjeku s kojim se kao pjesnik poistovjećuje. Govoreći o svojem osobnom, intimnom svijetu, pjesnik diže zapravo svoje vlastite doživljaje na razinu općeljudskih simbola. Cesarić je pjesnik grada, temeljni je izvor njegove poezije neka pritajena bol, osjećaj prolaznosti i životne patnje. Neposredan u iznošenju svojih doživljaja, on jednako prisno zna impresionistički nacrtati svoj slavonski pejzaž, kao što zna ostvariti ozračje sumorno-sivoga grada. Snaga i vrijednost Cesarićeve poezije očituje se u preciznosti izraza, u savršeno jednostavnom pojmovnom i metaforičkom aparatu kojim se služi. Upravo po tim kvalitetama Cesarić je odskočio u prvi plan hrvatske poetske riječi u razdoblju od tridesetih do pedesetih godina. Poznate su mu antologijske pjesme Oblak, Povratak, Slap, Pjesma mrtvog pjesnika, Balada iz predgrađa, Vagonaši, Mrtvačnica najbjednijih i dr.
Umro je 18. prosinca 1980. godine i pokopan na zagrebačkome Mirogoju.
Čitajući njegove prekrasne stihove, odajemo priznanje njegovu imenu i umjetničkome radu te ga tako vraćamo u život …
…Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!
Izvor: http://www.nsk.hr
Poezija Dobriše Cesarića:http://www.ezgeta.com/cesaric.html
Pošalji prijatelju
Kapi sjećanja u slapu poezije – u spomen na Dobrišu Cesarića
Moj prijatelju, mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita – u život me budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java …
Dobriša Cesarić već nas je odavno napustio, ali njegova poezija i danas živi među nama te time potvrđuje da nas pjesnikov duh nikada nije napustio.
Mnogo je suza i riječi ostalo sakriveno u Cesariću … Sam pjesnik jednom je napisao: Neko sa svojim bolom ide ko s otkritom ranom: svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi i ne da mu prijeći u suze i riječi…
Lirika Dobriše Cesarića, jednog od najznačajnijih hrvatskih pjesnika, rasla je tiho i postupno, a imala je iza sebe S. S. Kranjčevića, A. G. Matoša, V. Vidrića, A. B. Šimića, dok su joj suputnici bili pjesnici Miroslav Krleža i Tin Ujević. Cesariću je uspjelo uz takve prethodnike i u tome društvu stvoriti vlastito mjesto u hrvatskoj poeziji, pa kad danas govorimo o modernome hrvatskom pjesništvu, ne možemo, a da ne istaknemo Dobrišu Cesarića kao jednoga od temelja toga pjesništva.
Rođen je 10. siječnja 1902. godine u Slavonskoj Požegi. Djetinjstvo provodi u Osijeku, gdje je polazio osnovnu školu, prve razrede realne gimnazije, pa i napisao prve stihove. Roditelji mu se sele 1916. u Zagreb, gdje Cesarić završava realnu gimnaziju i u zagrebačkome omladinskom časopisu Pobratim objavljuje svoju prvu tiskanu pjesmu I ja ljubim.
U osamnaestoj godini počinje studij prava, ali ga uskoro napušta i upisuje Filozofski fakultet, čistu filozofiju. Istodobno je namješten u Računarskome uredu; zatim u Hrvatskome narodnom kazalištu uči režiju i sređuje kazališnu pismohranu. Od 1929. do 1941. godine radio je kao lektor i knjižničar Higijenskoga zavoda, a potom je premješten u tadašnji Ured za hrvatski jezik.
Te predratne zagrebačke godine razdoblje su njegova intenzivnog književnog rada. U književnome časopisu Kritika 1920. godine objavljena mu je pjesma Buđenje šume. Godine 1923. s Vjekoslavom Majerom pokreće i uređuje književni list Ozon. Surađuje u listu Suvremenik, čiji su urednici M. Begović i A. B. Šimić. Upoznaje se s Miroslavom Krležom i počinje suradnju u Književnoj republici, gdje se uglavnom jasno ocrtala njegova lirska fizionomija.
Prvu zbirku pjesama Lirika objavio je 1931. godine, a sljedeće godine tu je knjigu nagradila JAZU (danas HAZU) kao najbolju pjesničku zbirku godine. Godine 1936. Društvo hrvatskih književnika nagrađuje njegovu pjesmu Trubač sa Seine (Matoš u Parizu).
Uz knjige Lirika, Spasena svjetla, Izabrani stihovi, Pjesme, Knjiga prepjeva, Osvijetljeni put, Goli časovi, objavljena mu je Knjiga prepjeva, odnosno zbirka prijevoda svjetskih pjesnika.
Dobriša Cesarić jedan je od najprevođenijih hrvatskih pjesnika. Osim na sve slavenske jezike, pjesme su mu prevođene na engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, mađarski, rumunjski, turski, albanski, a i na latinski i esperanto.
Napisao je pregršt možda najljepših i najjednostavnijih stihova u hrvatskoj lirici, izdao nekoliko knjiga pjesama, prevodio i bio obilno prevođen i nagrađivan. Nizu književnih nagrada pridružila se i Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo 1969. godine.
Cesarić u svojem pjesništvu donosi nove, jedinstvene sadržaje, prodirući duboko u riznicu svojih bogatih unutrašnjih doživljaja. Cesarićeva je lirika sva ugrađena u male svjetove svakodnevnih zbivanja. Sagledavajući bitne, male stvari pjesnik je okrenut samom sebi i običnom čovjeku s kojim se kao pjesnik poistovjećuje. Govoreći o svojem osobnom, intimnom svijetu, pjesnik diže zapravo svoje vlastite doživljaje na razinu općeljudskih simbola. Cesarić je pjesnik grada, temeljni je izvor njegove poezije neka pritajena bol, osjećaj prolaznosti i životne patnje. Neposredan u iznošenju svojih doživljaja, on jednako prisno zna impresionistički nacrtati svoj slavonski pejzaž, kao što zna ostvariti ozračje sumorno-sivoga grada. Snaga i vrijednost Cesarićeve poezije očituje se u preciznosti izraza, u savršeno jednostavnom pojmovnom i metaforičkom aparatu kojim se služi. Upravo po tim kvalitetama Cesarić je odskočio u prvi plan hrvatske poetske riječi u razdoblju od tridesetih do pedesetih godina. Poznate su mu antologijske pjesme Oblak, Povratak, Slap, Pjesma mrtvog pjesnika, Balada iz predgrađa, Vagonaši, Mrtvačnica najbjednijih i dr.
Umro je 18. prosinca 1980. godine i pokopan na zagrebačkome Mirogoju.
Čitajući njegove prekrasne stihove, odajemo priznanje njegovu imenu i umjetničkome radu te ga tako vraćamo u život …
…Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!
Izvor: http://www.nsk.hr
Poezija Dobriše Cesarića:http://www.ezgeta.com/cesaric.html
Pošalji prijatelju
| « Studeni 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
